понедељак, 4. фебруар 2008.

DAN POSLE

Priznajem da mi nije bilo frka, naročito kada sam video da je izlaznost veća nego u prvom krugu....a i malo sam oguglao na izborne frke i tenzije. Na kraju mi je celo ono slavlje bilo pomalo smešno, kao loženje i vrištanje na Selin Dion, recimo...ne možeš se ložiti na nju, ložiš se na Bitlse, Pistolse, Piksis, Nirvanu...nema uzbuđenja u teškom mainstreamu....osim onih koji kroz njega ostvaruju svoju ličnu korist, naravno.

Elem, BT neka slavi još danas, a od sutra neka se zamisli. Ne nad nama koji smo za njega glasali, niti nad onom tvrdom liberalnom strujom (koja se ovaj put provukla, ispali su principijelni, a neće(mo) zbog nje biti kažnjeni - siguran sam da su oni mnogo nemirnije čekali rezultate od mene). Boris Tadić mora da se zamisli nad onih više od 2 miliona ljudi koji su glasali za Nikolića.

Stalno slušam priče o nama, o tome kako glasamo za manje zlo i protiv radikala. A ćuti se o ovoj drugoj polovini Srbije, duboko nezadovoljnoj i siromašnoj koja je takođe glasa PROTIV, a ne za. I oni su glasali za manje zlo, za (istina populističku) promenu, dajući tako jasan signal koliko su stvari u Srbiji loše.

Tadić je za njih simbol spore tranzicije, rasprodaje državne imovine, konstantnog čekanja pred vratima Evrope. Za razliku od 90tih kada su sitnim švercom i krckanjem starih zaliha uspevali da sastave kraj sa krajem sada tih rupa više nema, a za to vreme ekipa na vlasti postaje sve bogatija. Što bi jedna baba rekla "ovi kradu i ništa ne dadu".

Ušavši u Koštuničinu vladu Tadić je svesno napravio diskontinuitet sa Đinđićem i prihvatio na sebe deo odgovornosti za sve ono što DSS (ne)čini. Posledice takve politike osećamo svi, a spomenuta polovina Srbije najžešće.

Kažu da ekstremna desnica gubi uticaj kada plata pređe 400 evra i prosečan građanin više ne mora da strepi nad golom egzistencijom. Da li će nas ikada pustiti da tu granicu pređemo ili ćemo ostati taoci njihove političke igre u kojoj će Toma zauvek igrati ulogu strašila, Voja sveštenika, Velja džibera, a Tadić dobrog dečka?

5 коментара:

Ognjenka Lakićević је рекао...

bas tako. volela bih da tadic svoju ekipu pozove na jedan briefing i objasni im da je broj glasaca za nikolica OZBILJNA opomena.sem sto nikolic nije postao predsednik (a to nije mala stvar), razloga za slavlje nema.

popkitchen је рекао...

Sjajno si ovo sumirao Ivane, dzaba sam gubila vreme i nervirala se streamujuchi sinoch TV B92, da bi slushala mrsomude analitichare. Trebalo je da gledam ili brachu Koen ili Juno i da lepo sve to danas dobijem na tvom blogu.

a@super|studio је рекао...

sad, meni je postizborni tv program izvor neobjašnjive sreće. zapravo, u poslednjih nekoliko meseci nisam ni uključivao televiziju. sem u 20:00 nakon prvog kruga izbora. i sinoć. ne tražite od mene objašnjenja.
s druge strane, i taj se (uvek isti) cirkus završi, pa čoveku ostane vremena za braću koene i/ili džuno. sinoć sam si upriličio to drugo i vanredno se proveo. negativni će kritizeri reći da je prokleti indie, zapravo, žanr u kome nema iznenađenja, te da je njegov površni slice-of-life pristup, prošaran elokventnim dijalozima, prosto nepodnošljiv.
pozitivni će pak kritizeri reći da je prokleti indie, zapravo, žanr u kome nema iznenađenja, te da je njegov površni (?) slice-of-life pristup, prošaran elokventnim dijalozima, prosto neodoljiv.
ellen page ni da ne pominjem. neodoljiva, kako ni little neighbourhood lolita natalie portman nije uspela biti u beautiful girls.

Анониман је рекао...

Sinoc su Tadic i Djelic izjavili da ce razgovarati s Tomom u toku nedelje (novi-stari predsednik), i da ce se pozabaviti s tih skoro 2 miliona ljudi koji su glas dali radikalima (vicepremijer). Krajnje mi je nerealno ochekivati neku otvorenu saradnju izmedju DS i radikala, ali bi za promenu bilo lepo da demokrate konachno predju s rechi na dela, kao i da se posveti paznja tim ljudima, ipak je u pitanju ogroman broj nezadovoljnih.

U celoj prichi oko izbora je Kostunica ispao vece g...o nego ikad do sad (a tu je gomila primera...), ne podrzavshi Borisa, shto ce vrlo brzo da mu se obije o glavu. Mislim da je u tome najveca pobeda Tadica i DS - jednom su morali da stanu na kraj ucenama DSS. Voleo bih da podrshku koju su dobili iskoriste radeci prave stvari bez gubljenja vremena.

Dobro je shto je postignuta velika izlaznost i shto se narod izlechio od elektilne disfunkcije.

PROCEDURA је рекао...

prvo me je jebao jedan, a onda njegovi drugari. posle su me jebali svi.
onda mi je bilo svejedno. dostigao/la sam nirvanu.
svemir i ja smo bili jedno
neprekinut savrsen svet
u kome je razvaljivanje moje utrobe
savrseno sumiranje moje predaje i radosti