понедељак, 2. јун 2008.

ROKOPISI

S vremena na vreme domaći izdavači počaste nas nečim zbilja specijalnim. Poslastica za ovaj mesec zove se Rokopisi, autor je poznati rok novinar Peca Popović, izdavač je Zepter.

Peca Popović je svedok ali i aktivni učesnik transformacije rok muzike u svetu i kod nas u poslednjih 40tak godina. Da li treba išta više reći od toga da je čovek bio među 400.000 posetilaca legendarnog Isle of White festivala (gde je konzervom koka kole pogodio Krisa Kristofersona u čelo), da je upoznao Bolana, Bouvija, Dilana i još silne nebrojene ikone popularne kulture kao i da je radeći Džuboks i Rok imao nemerljiv utica u promovisanju rok muzike kod nas.

Apsolutna preporuka jer je knjiga užasno zabavna, topla i setna, opremljena fenomenalnim ilustracijama.... divan papirnati vremeplov.

11 коментара:

zagrljaj је рекао...

Knjiga je divna, intimna. Retko ko moze da tako pise o muzici, tj to moze samo neko ko na taj nacin prica o svom zivotu istovremeno.

evo jednog opsirnog teksta o njemu od pre par godina
http://www.profil.co.yu/prikazitekst.asp?Tekst=340

Aleksandar Maćašev је рекао...

E, upoznao sam ciku pre jedno mesec dva dana. Nevidjen je. Hteo sam da mu postavim milijardu pitanja ... kao da imas automat koji zna SVE o muzici, pa samo kliknes. Uz to ima prijatnost starijih i iskusnih ljudi koji vole da podele sa narodom.
Drzao je predavanje o buducnosti muzike. Posle toga sam ja nesto trebao da pricam (na potpuno drugu temu), pa me bio nevidjeni blam.
Knjiga mora da se nabavi.

maare је рекао...

hehe. da se i ja pridruzim, autor mi je poklonio knjigu, a imao sam i privilegiju da razgovaramo. jedan od onih najredjih koji nudi mogucnosti a ne gotova resenja, i inspirise na razmisljanje. iako se sa njegovim politickim stavovima (vecim delom) ne slazem, uvazavam ih, bas zato sto nisu u imperativu vec u kondicionalu.

knjiga je zaista svetska, malo je problem cena, ali takva je zemlja srbija: u njoj je rok muzika i obrok u mekdonaldsu praksa burzoazije, a ne sirotinje, kao sto je to slucaj na njenom izvoristu.

Ivan Bevc је рекао...

Hej Maare, jel primecujes da se uglavnom sa finim i normalnim ljudima ne slazes politicki? :):):)

PROCEDURA је рекао...

maare svaka čast na komentaru

"...takva je zemlja srbija: u njoj je rok muzika i obrok u mekdonaldsu praksa burzoazije, a ne sirotinje, kao sto je to slucaj na njenom izvoristu."

ovo je core :)

http://procedura.net1zen.com/

Aleksandar Maćašev је рекао...

Apropos rock muzike i burzoazije:

Rolling Stones "Street Fighting Man" iz cuvene 1968.
"Well now what can a poor boy do, Except to sing for a rock & roll band?"

Springsteen 1985. komentarise da je to najbolji rnr lajn svih vremena.

Sad je 2008.
Sta vam sada znaci veza burzoazije/sirotinje i rock muzike? I sta je ta burzoazija sada uopste?

maare је рекао...

slabo se ja s kim slazem politicki ivane, ako ti je za utehu :) iz lichnog iskustva: crni su tolerantniji od zutih, iako se uglavnom druzim sa glasacima ZEvS i LDP.

ja pecu razumem, on je rodjen u jugoslaviji, bio je titov pionir, u njegovoj glavi ta prica ima smisla, u mojoj ne. ali kosmopolitizam, i kritika odredjenih pojava kod nas na jedan nedemagoski nacin - to me je zamislilo, oplemenilo i hvala mu na tome.

aleksandre, malo cu jos da razmislim na tu temu... za mene je rok muzika izraz slobode potlacenih - sirotinje. burzoazija opet koristi rok kao modu. a pod burzoazijom shvatam ne samo bogatase i nouveau riche, vec i one koji bi to zeleli da budu. kad prodjem pored zire i vidim veliki valentinov pano za neki "rok" parfem, sledim se. kad gledam skratch i slusam q-berta kako je kupio prvi gramofon za dva i po dolara i skrecovao singlice od deset centi, srce mi zaigra, ali odmah se setim da kod nas gramofon kosta 650 evra. pecina knjiga je 20-25 evra. ne kazem da ne vredi, samo da vecina kojima bi ta knjiga mogla da koristi nemaju za nju. imaju oni koji je nece ni otvoriti, a velika je verovatnoca da im i pored toga bude poklonjena.

za mene rok nije elitizam, a izgleda da je to postao. jbm li ga, mozda mi opet nije poslo za rukom da lepo srocim ono sto mislim, a mozda to ima veze s cinjenicom da sam danas pricao sa vanjom bulicem :)

PROCEDURA је рекао...

''Sad je 2008.
Sta vam sada znaci veza burzoazije/sirotinje i rock muzike? I sta je ta burzoazija sada uopste?''

sigurno ne:

'' Music makes the bourgeoisie and the rebel'' - madonna

i relativiziranje u tom smislu

Aleksandar Maćašev је рекао...

Ma samo mi je "burzoazija" kao rec zazvucala malo anahrono. Pa ko reko' da vidim sta vam sada to znaci.
Popularna muzika je proizvod (industrije) kao i sve drugo. Revolucionarni/proleterski edge joj se malo otupio, cenim ja.

Kad smo kod promena i nestajanja. Umro je Bo Diddley.
R.I.P.

Ivan Bevc је рекао...

Maare, o toleranciji crnih svedoče 90te. Vučić je, recimo, bio toliko tolerantan kao ministar informisanja da je ugašena Naša Borba, a Danas jedva preživeo. Ja ne mogu da tolerišem one koji bi ponovo da me uče pameti, a još osećamo posledice njihove vladavine.

Cenim da ti i ja imamo 98% slične poglede na stvari oko nas...samo što ti na političku scenu u Srbiji gledaš kao da je normalna, a ja na njoj vidim neke aktere koji bi u normalnoj zemlji bili u zatvoru zbog nedela koja su počinili prema svojoj zemlji. Zato ponekad zvučim netolerantno. Ali, veruj mi, imam mnogo razloga da budem znatno gori....

maare је рекао...

daleko je sve to od normalnog. pamtim vucica i njegovo zlo i ne zaboravljam. ali postoje i mnoge druge stvari vredne pamcenja i mnoga druga zla koja nisu ni vucica ni radicalsa ruku delo. ona dva posto gde se ti i ja razlikujemo je u tome sto ja mislim da su najveca zla prema ovoj zemlji ucinili ljudi koji nisu njeni gradjani i sto nikada nece biti u zatvoru zbog svojih nedela. ne kazem da im crno-crveni nisu svojski pomagali u tom cinu, ali kao sto rekose u jednom uvodniku pescanika, "to nije opravdanje".

doduse, kad sam pisao o toleranciji mislio sam na "obicne ljude" - simpatizere a ne na politicare. ali eto, popravljas taj utisak. mislim da normalnost krece od nas samih... i da je u smislu "uljudnosti" vredna borbe. i nijedna ideologija ne moze biti opravdanje za zlo, kojim god dobrim namerama da se legitimise.