понедељак, 14. јануар 2008.

O ZABRANAMA

Još jedan kuriozitet, prisustvovali smo zvaničnom početku zabrane pušenja u pariskim lokalima. Sve se izdešavalo vrlo jednostavno, do 31. su ljudi pušili u lokalima, od 1. januara jednostavno više nisu. U svakom baru stoji natpis da nema pušenja, ljudi izađu napolje, popuše cigaretu i onda se vrate i nastave da pijuckaju. Bašte rade jer većina ima grejače pa se može sedeti i sada su to pušačke oaze. I niko nešto glasno ne negoduje, nikom ne pada na pamet da zapali cigaretu jer je to sada zabranjeno i tačka. Nisu srećni zbog toga, lamentiraju protiv Sarkozijevog fašizma koji je eto udario i na staru "dobru" francusku naviku ali to je uglavnom to.

Kao nepušač (bivši pušač) ne treba da pričam koliko mi se ovaj trend dopada...pušači su vrlo tvrdokorna i netolerantna vrsta koja stalno kuka na nedostatak sopstvenih sloboda i menja teze izjavama o sopstvenoj ugroženosti, a uvek se preskače jednostavna istina: pušenjem oni ugrožavaju i smetaju nepušačima. Sloboda kao pojam se stalno zloupotrebljava, a zaboravlja se da ona u apsolutnom obliku ne može postojati jer ugrožavanjem nekoga ona to više nije, ne može se raditi sve što vam padne na pamet. Niko vam ne brani da se trujete (i još za to plaćate, magarci) već vam se brani da one koji su odabrali da ne budu zavisnici trujete.

Još jedan apsurd vezan za pušače je vrlo čest. Mnogi deklarativni antiglobalisti i levičari su pušači, puna su im usta zle Amerike i pokvarenih korporacija koje truju čovečanstvo..i uvek su na udaru Coca Cola, McDonalds, KFC...a te tirade uvek prati dim Marlbora, Kenta, Camela i sličnih proizvoda kompanija koje zgrću milijarde prodajući proizvode koji truju i izazivaju zavisnost. Licemerje? Ma jok.

Super je kada izađeš uveče i kada po izlasku iz kluba ili kafea ne smrdiš kao da si izašao iz pušionice. Super je kada deca ne sede u zadimljenim prostorijama. Super je kada nisi zavisan ni od čega, kada jedna jeziva navika ne može da ti menja raspoloženje, kada ne moraš da ostaviš sve i "trkneš" po paklu i kada ti nije potreban jutarnji fix-mix kafe i cigarete da započneš dan.

Italijani i Francuzi su to sproveli. Biće i kod nas, ali tek pošto izađemo iz kolonijalne faze zemlje kojom vladaju Filip Moris i BAT koji su ovde moćniji od Miškovića. Kada cigarete budu koštale 5, a ne 1 evra i kada taj porez bude bio upotrebljen za finansiranje zaista bitnih stvari kao što su hrana i oprema za bebe bićemo korak bliži normalnom društvu.

9 коментара:

etotako је рекао...

Prvo. Pušač sam.
Kao što mi nije glava otpala što više ne pušim na poslu (a mislila sam da će), tako verujem da mi neće ni noge ako uvedu ovo.
Nemam ama baš ništa protiv.
Iako nisam ni u najavi bivši pušač. Možda jednom.

Unknown је рекао...

Mislim da na teror dima ovde prosto morash da se naviknesh. I da u pravu si - mogu da se kladim da jedan od uslova ovih kompanija (koje su medju najbolje plachenim privatizacijama) da dodju kod nas je da ne bude takvih zakonskih mera.

U svakom sluchaju to bi ljudima manje smetalo kad bi pushachi smanjili svoju naviku. Mozda ja preterujem, ali ovde ljudi kad pushe onda rade samo to. Primer - pila sam kafu sa prijateljicom, mislim da je popushila 10 cigareta za 2 sata.

Posle odlaska u klub, ne razmishljam o tome da perem dzempere, nego kako da spalim sve stvari i otrov u njima.

nkl. је рекао...

ja sam pušač i to baš onaj. ujutru kada se probudim prvo što uradim je palim cigaretu i stavljam vodu za kafu. ali, nisam protiv zabrana. ja pušače delim na nekoliko kategorija. npr. imaš pušače koji ne mogu da shvate da je neko ovisnik o nikotinu i čude se kako možeš da zapališ cigaretu kada ustaneš. imaš i pušače koji puše 5cigareta dnevno (kako bi bilo strava da ti "pušači" što pre ostave cigarete, jer mogu. čim oni puše 5cig. na dan, to je tako smešno za ostaviti.

moja sestra i zet su nepušači i sada živimo zajedno. ja imam svoju sobu i tamo pušim. pre neki dan sam pozvao zeta u sobu da mi na kratko pomogne nešto. zadržao se npr. 5min. kada je poljubio moju švecu, njegovu ženu, ona se šokirala kako mu usta smrde na duvan i došla u moju sobu da mi to ispriča.

Ivan Bevc је рекао...

Pazi, nisam ja za fašizam, mislim da bi trebalo da postoji jedan broj kafea u kojima je pušenje dozvoljeno...ali kapiram da bi te lokale mnogi pušači zaobilazili jer bi tek onda u njima bilo zagušljivo.

Takođe, ako je moguće fizički odvojiti u kafeu i klubu deo za pušače onda mi je to ok. Kapiram da mnogima nije lako da ostave ili im je gušt da puše...ali nemaju pravo da ugrožavaju nepušače.

Aleksandar Maćašev је рекао...

Jao... gadna tema. Ni ja ne mogu da se skinem sa duvana. A mozda bih voleo. Kasljanje, bronhitisi, lepa zuta na smedju boja zuba, interesantan zadah... yuk

Interesntan mi je taj switch koji se desio (odavno doduse) od "pusenje je cool" do "pusenje je za seljake". Skoro me je jedan poznanik (bivsi pusac, need I say) pogledao sa gadjenjem kao da sam nesto sto je poplava nanela: "Pa, nije ti to vise moderno."
Nije moda, nego adikcija.

Svakako sam za neugrozavanje nepusaca. I meni cesto smeta zadimljena prostorija. Eddie Izzard rece da su pusaci pristojniji od rasista. Mozete cuti "Do you mind if I smoke?". A kada ste culi :"Do you mind if I'm rasist?" :) (Smesnije je kad on prica).

Secam se pomame krajem 2006. u Washingtonu koji je bio poslednji grad u Americi u kojem se moglo pusiti u barovima. Zabrana se uvela 1. januara 2007. Svi su pred Novu godinu pusili kao da je kraj sveta.

Ognjenka Lakićević је рекао...

mene su te zabrane u inostranstvu strasno nervirale, i ne mogu da zamislim koncert bez cigareta...ja sam od onih koji puse kad piju, sto je uvek kad izadjem uvece. da prestanem d apusim bi povlacilo da kazem zbogom pivu/vinu...to mi je skeri. ali mislim da covek moze da se navikne. u londonu sam izlazila da pusim, alisam svakako manje pusila nego ovako, posto ovako inace pusim u neogranicenim kolicinama. ne pusim na poslu, ne pusim uglavnom danju, nikad ujutru, kafu ne pijem...ali boravak u ONAKO zagusljivim prostorima je tezak health hazard koji je poceo d ami se gadi. ima sarma u cigaretama, ali mislim da je bilo dosta, i previse. pritom, da sam nepusac, odlepila bih u kaficima. ne bih izlazila iz kuce. kad ne pusim uvece, desava se, lakse mi je da i ja zapalim cigaretu, jer ovako mi teze pada pasivno pusenje. a o tome koliko mi odeca i kosa smrdi na cigarete necu ni da govorim. dakle, uprkos cinjenici da verovatno postoji neki sarm u tome da zapalis pljugu i otvoris pivo, i da mi da bez toga izlazak deluje kao smor (dakle, to nikad nece zapravo izaci 'iz mode'), zabranila bih pusenje. pusaci su nevidjeno bezobzirni.
(a pritom, volela bih jednom da vodim svoje potencijalno dete na koncerte, ali ako se tamo bude pusilo, nema sanse)

Анониман је рекао...

Kod nas dosad niti su pusaci obracali paznju na nepusace,a i nepusaci su ziveli u blazenoj nesvesnosti po pitanju svoje koegzistencije sa pusacima. Sve se to, naravno, menja najnovijim svetskim trendovima. A trend je da je pusenje out a ne pusenje in.

Moramo kao drustvo konacno postati svesni da je pusenje zavist koja steti zdravlju, i zastiti ti se apropo. Onom pojedincu koji zeli nastaviti da se truje duvanskim dimom to mora biti omoguceno, ali tako sto ce trovanje postati njegova individualna stvar, a ne kao dosad, i na primeru srbije, pitanje okoline

Milena је рекао...

Skroz se slazem sa svime sto si rekao. Doduse, ja pusim, ali u poslednje vreme nerviram samu sebe zbog toga. Uglavnom pusim uz kafu. Retko kada zapalim van pomenutog rituala. Kafe mi je uzasno tesko da se odreknem, pogotovu sto inace imam vrlo nizak pritisak, a pokusaj pijenja kafe bez cigareta je propao. U svakom slucaju, smanjila sam ovu ruznu naviku na 5 do 8 cigareta dnevno i sledeci korak je potpuni prekid. Inace, jako pazim da ne ugrozavam ljude oko sebe. Pusim iskljucivo u jednoj prostoriji u stanu i leti na terasi. U gradu uopste ne zapalim. Da li se ja to pravdam?! Uzas!

Ovde postoji separatisticki sistem, da tako kazem, naravno u sali. Restorani i kafici imaju predvidjena mesta za pusace i nepusace. Medjutim, meni to nista nije znacilo iz prostog razloga sto ja pusim, a moj muz je veliki protivnik istog, pa bi bilo sumanuto da sedimo odvojeno. Na pocetku se malo zrtvovao on, a malo ja. Srecom, a moram priznati i na vlastito iznenadjenje, skontala sam da mi uopste nije tesko da izdrzim bez cigarete, samo ako ne pijem kafu. I tako je doslo do toga da ne pusim u gradu, a niti pijem kafu u gradu (uzrocno-posledicno). Inace, ovde su cigarete u proseku 7CHF i najavljuju poskupljenje. To im je jedan od sistema borbe protiv pusenja. U novinama cesto vidim anti reklamu i stalno se sprovode akcije tipa Dan bez nikotina i slicno. Bas pre neki dan sam citala da ce uskoro pakle cigareta na sebi (pored teksta) dobiti i slikovne prikaze. Ne znam kako ce to izgledati. Verovatno dovoljno zastrasujuce ;).

Анониман је рекао...

Kao nepušač i veliki protivnik duvana, slažem se sa merama koje se u svetu uvode. No, opet nije u redu ni prema pušačima postavljati se kao prema nižoj vrsti. Znam ljude koji toliko u tome uživaju da nema te sile koja bi ih odvojila od cigareta. Ili oni '5 dnevno' koje je Jaguar pomenuo...verujem da njihovo uživanje u kafi ne bi bilo isto bez dima. (Verujem da svako ima neki porok, moji su hrana i vino. :) Za njih su odvojene prostorije po kafićima rešenje.

Nekako mi je najstrašnije kad vidim klince, šesti-sedmi razred kako puše i pored zabrane prodaje cigareta maloletnicima. To je, bar kad sam ja išao osnovnu, ima desetak godina tome, bilo in. Mnogi su uzimali cigarete kako bi ispali glavni, face u društvu, ili da bi se osećali kao deo tog društva... Mlađi brat, sad je I god. srednje - skoro smo nešto na tu temu pričali – kaže da ni danas nije bitno drugačije. Ni tada, ni danas to ne razumem... Mislim, današnji sedmaci videli su to od jučerašnjih, i tako generacijama unazad... Mene zaista to nikad nije privlačilo, a i većinu mog društva čine nepušači.

E, ali pravi šok sam doživeo pre par nedelja... Valjda i kod nas postoji ta neka zabrana da u kancelarijama ne sme da se puši. Radio sam kratko u jednoj državnoj ustanovi, gde retko ko poštuje (novo)uvedeno pravilo. Pored mene sedela je devojka koja bukvalno jednu gasi, drugu pali, a do nje koleginica koja je trudna! Ovoj prvoj, naravno-ta informacija je na jedno uvo ušla, na drugo izašla.

Džabe onda sve zabrane (ili da kažem zakoni), kad se ne poštuju. Još smo eonima daleko od toga: ‘Sve se izdešavalo vrlo jednostavno, do 31. su ljudi pušili u lokalima, od 1. januara jednostavno više nisu.’