субота, 30. јун 2007.

INTERVJU: BORIS DEŽULOVIĆ (drugi deo)

5. Mođe li se živeti od pisanja u Hrvatskoj? Vi spadate u uspešne pisce, ali čini se da bez novinskog angažmana nema života...

- Od cijelog prvog izdanja mog prvog romana, pri tom solidno reklamiranog odjekom, recenzijama i nagradom za proznu knjigu godine, ja sam dobio taman toliko novca koliko dobijem za jednu i pol kolumnu u Globusu. A nisam u Globusu baš plaćen kao Beckham. Nitko, naravno, ne može živjeti od pisanja: ne zaboravite da bi čak i oni najtiražniji, koji od knjiga zarade odličnu mjesečnu plaću, morali biti najtiražniji hit-pisci četrdesetak godina zaredom da bi odradili staž i zaradili isti novac kao referent u T-comu. Ja, naravno, ne pišem da bih se obogatio, a novinarski posao je ionako moja prva ljubav, pa ga ne doživljavam - a nadam se, i ne odrađujem - kao kurvanje kojim se plaća fakultet.

6. Na koje hrvatske pisce mlađe generacije treba obratiti pažnju?

- Predugo je moja generacija bila smatrana mlađom, postalo je to već malo smiješno, pa je bilo krajnje vrijeme za, nogometnim rječnikom kazano, pomlađivanje momčadi. Dugo vremena zaista je izgledalo da klince koji su rođeni osamdesetih pisanje uopće ne zanima, a onda je pojavom novih medija, interneta, online časopisa, portala i blogova - volim vjerovati da je impuls bio i FAK-ova caffebarska revolucija, iako u njoj izravno nisam sudjelovao - izronio cijeli niz mladih ljudi s porivom da se izraze pisanjem, porivom za koji su se mnogi konzervativci preplašili da je izumro. Ja bih vašoj pažnji preporučio svakako moje Splićane Olju Savičević-Ivančević i Vladu Bulića, pa Romana Simića, sjajnog feralovca Ivicu Đikića, a i među tim blogerima i blogerkama ima zanimljivih zvjerki.

7. Sta čitate ovih dana?

- Na mom su stoliću je trenutačno publicistika, dvije knjige o Zoranu Đinđiću, Vasićev "Atentat na Zorana" i Ateneumova kompilacija "Jedna srpska vizija", koja mi pokazuje ne samo kolika je šteta za Srbiju, ali i za Hrvatsku, što su kurvini sinovi zaustavili njegovu ideju Srbije, nego i to koliko smo zaista isti i koliko je jedan Đinđić potreban i Hrvatskoj. Od proze, upravo sam - slučajno ili ne - završio roman "Sve crvenkape su iste" Marka Vidojkovića, a kako me pri tom iz zvučnika prati Beogradski sindikat, osjećam se kao kulturni ataše Srbije na Bačvicama.

8. Jeste li informisani o "novoj srpskoj književnoj sceni"? Imate li nekog favorita sa ovih prostora?

- Zahvaljujući prijateljima iz Beograda, s kojima sam improvizirao skelu na mjestu jednog od porušenih mostova među nama, onog koji će vjerojatno posljednjeg obnavljati - dakle kulturne, posebno književne razmjene - sasvim sam pristojno upućen u srpsku književnu scenu. Odličan je Vidojković, sviđa mi se jako i Srđan Valjarević, volim kako piše Teofil Pančić, kojega nikako da upoznam, sve se mimoilazimo. Sjajne su i Milena Marković i Biljana Srbljanović, a priča o novoj srpskoj književnoj sceni ne može se, naravno, ispričati bez mog dragog prijatelja Vlade Arsenijevića. Upravo u Zagrebu gostuje i skupina "Ilegalni poslastičari", pa mi je žao što nisam gore, jer volim ja i tu zajebanciju. Malo se mi zapravo zajebavamo. Da smo se više zajebavali, ne bi nas đubrad ovako zajebala.

IMPERATIV

Prvo nas je inspektor pitao da šta je to
mi smo rekli ništa
on je onda pitao da tko je to napisao
mi smo rekli mi

Inspektor je onda rekao da pročitamo šta piše
mi smo rekli Ubi Srbine
on je onda pitao da koga bi mi to ubili
mi smo rekli da kako to misli

Inspektor je onda pitao da bi li mi to ubili
Fince Portugalce ili Uzbekistance
mi smo rekli da Srbine zašto
on je onda pitao da je li to jednina ili množina
mi smo rekli da kako to misli

Inspektor je onda pitao da bi li mi ubili
jednog Srbina ili više
mi smo rekli da više normalno
on je onda pitao da kako dakle glasi
akuzativ množine od Srbin
mi smo rekli da kako to misli

Inspektor je onda rekao da nominativ množine
od Srbin je na primjer tko ili što
su četnici Srbi genitiv je recimo
od koga ili čega je sve zlo od Srba dativ
komu ili čemu odgovara Jugoslavija Srbima
a akuzativ dakle ubiti koga ili što
mi smo rekli znači akuzativ je ubiti Srbe
on je onda rekao da tako je Srbe
pravilno je ubiti Srbe

Inspektor je onda pitao da kako je
dakle trebalo pisati
mi smo rekli da Ubi Srbe
on je onda pitao da kakva je to rečenica
mi smo rekli da kako to misli

Inspektor je onda pitao da kad kažemo Ubi Srbe
je li to onda zapovjedna ili upitna rečenica
mi smo rekli da kad kažemo Ubi Srbe
da to nije upitno
znači zapovjedna

Inspektor je onda pitao da ako na kraju
upitne rečenice ide upitnik
da šta ide na kraju zapovjedne rečenice
mi smo rekli da jel možda zapovjednik
on je rekao da uskličnik jebem mu uskličnik

Inspektor je onda pitao da kakav oblik
glagola dolazi u zapovjednoj rečenici
mi smo rekli da kakav oblik čega
on je onda rekao da je li to imperativ ili šta
mi smo rekli da ubiti Srbe je nama imperativ
on je onda rekao da kako se piše imperativ
mi smo rekli da kako to misli

Inspektor je onda pitao da je li imperativ glagola
ubiti u drugom licu množine ubite ili ubijte
mi smo rekli da valjda ubijte
on je onda pitao da znači kakav je onda
imperativ glagola ubiti u drugom licu jednine
mi smo rekli da kako to misli

Inspektor je onda rekao da kako glasi
šesta Božja zapovijed je li Ne ubi
ili Ne ubij mi smo rekli da Ne ubij
on je onda rekao da kako dakle pravilno glasi
imperativ od ubiti Srbe u drugom licu jednine
mi smo rekli da Ubij Srbe
on je onda rekao da tako je Ubij Srbe

Inspektor je onda rekao da kako ćemo
ubiti Srbina kad ne znamo to ni napisati
mi smo rekli da bolje mi baratamo
bodežima nego padežima i da pravilnije je
ubiti Srbine nego Ubij Srbe
on je onda rekao da kako to mislimo

Mi smo rekli da u genocidu množine.

(Pjesme iz Lore, Rende 2007.)


Nadam se da ste uživali u ovom intervjuu i jednoj od pjesama. Uskoro ćete ovde imati priliku da čitate i razgovore sa još jednim vrsnim hrvatskim piscem Renatom Baretićem kao i crnogorskim stvaraocima Balšom Brkovićem i Andrejem Nikolaidisom.

Večeras na Akademiji nastupa bend Diorama, mada je mesto krajnje neadekvatno, a ulaznica preskupa ipak bi trebalo biti tamo jer je ovo retka prilika da vidimo i čujemo jedan autentičan i kvalitetan bend alternativne elektronske muzike, pri tome vrlo melodičan i zabavan. Vidimo se tamo.

Нема коментара: