INTERVJU: BORIS DEŽULOVIĆ

Da malo promenimo temu jer sve ono što nas je zadesilo na već mitskom Green festu polako prerasta u beskrajnu i sve dosadniju sapunicu. Idemo na nešto pametnije, naime, nedavno se, nažalost dugoj listi magazina za koje sam pisao, a koji su ispali žrtve tranzicionog vremena (a možda i mog pisanja) pridružio i književni magazin Bookmarker (www.bookmarker.co.yu). Lep i ambiciozan projekat prestao je sa izlaženjem nakon 6 brojeva, postoji nada da će vaskrsnuti na jesen ali slabe su šanse. S obzirom da je gotovo nemoguće doći u posed nekog od ovih brojeva (probajte po knjižarama)i uzevši u obzir simbolične tiraže koje je imao odlučio sam da vam dam priliku da ovde na blogu iščitate nekoliko intervjua koje sam uradio za Bookmarker sa vodećim piscima ex-Yu scene.
Prvi će biti intervju sa odličnim hrvatskim piscem Borisom Dežulovićem i objaviću ga iz dva dela, prvi deo danas, drugi deo sutra.
Napomena: intervju je rađen u martu ove godine.
Nadam se da ćete uživati.

1. Feral tribune u kome ste pisali "izrodio je" nekoliko vodećih hrvatskih pisaca, osim Vas tu su i Baretić i Ivančić. Da li je Feral stvarao pisce ili su pisci stvarali Feral?

- Jezikom vedrog socijalizma reklo bi se: mi smo gradili Feral, Feral je gradio nas. Viktor, Predrag i ja smo stvorili Feral, a njegova je multižanrovska novinarsko-literarna poetika od nas zaista stvorila i pisce. Bilo bi, naravno, pretjerano reći da je Feral stvorio i ostale, ali činjenica je da su kroz Feral, puno prije nego su postali hrvatski književni prvoligaši, prošli i Ante Tomić i Renato Baretić, tamo je i danas Ivica Đikić, a stvarali su ga i Miljenko Jergović, Mile Stojić, Bora Ćosić, Tatjana Gromača, Vedrana Rudan, Mirko Kovač, Miljenko Smoje, Nenad Veličković, Ivan Lovrenović, Robert Perišić, cijeli jedan regal pisaca. Najzad, Feralova biblioteka, koju već skoro petnaest godina uređuje Predrag Lucić, najveći književni entuzijast bivše Jugoslavije, neodvojiv je dio Feralova koncepta.

2. Kako je hrvatska publika reagovala na Pjesme iz Lore? Nakon Christkinda nisu baš mogli očekivati tako nešto...

- Pa i nije to bilo toliko neočekivano, Christkind je bio neočekivaniji, u Pjesmama iz Lore publika je, i ona meni sklona i ona nesklona, dobila "očekivanog", brutalnog i feralovskog Dežulovića. Očekivane su bile i reakcije, u rasponu od mučnog oduševljenja do otvorenih prijetnji, poput one jednog zaigranog kritičara koji je svoje mišljenje ispisao auto-sprejem preko cijele moje zgrade, i zapravo je sve tu bilo očekivano osim same činjenice Lore, koja je još uvijek, na žalost, neočekivana, i koja javnost svaki put šokira kao da prvi put čujemo za nju.

3. Rende je upravo objavio Pjesme iz Lore u Srbiji, sta je sa Christkindom, čini mi se da taj roman zbog svima bliske teme moze biti vrlo uspesan ovde.

- Nemojmo se zavaravati, Christkind ne spada u romane koji mogu biti uspješni. On svojom univerzalnom i svima bliskom pričom može biti razumljiv, ali nisam siguran u uspješnost. Da je po bliskosti teme, drugačije bi nam bile top-liste. Ovdje ljudi više vole čitati romane o emancipaciji američke kućanice ili vrtlozima kineske tranzicije, jer omogućuju taman toliko opće identifikacije da se shvate bez muke u stomaku. Nije, naravno, ni Christkind izravna šaka u pleksus, kao Pjesme iz Lore, ali već činjenica da se, umjesto psihologijom shopping-centra ili brzog mršavljenja, bavi psihologijom zločina, dovoljna je da odbije ljude koji vole reći kako im je pun kurac politike. Isti je to onaj fascinantni refleks kojemu nikad nije bio problem kad netko ubije selo puno baba, nego kad se o tome piše.

4. Kakva je trenutno situacija u hrvatskom izdavaštvu? Čitaju li Hrvati ili su im knjige, kao što često čujemo, preskupe?

- Hrvati čitaju eventualno titlove meksičkih sapunica, carinske deklaracije novih automobila, naslove u tabloidima i kladioničarske teletekst stranice. Mit o skupoj knjizi meni lagano ide na kurac, jer tih stotinjak kuna Hrvati ne troše na kruh i lijekove, nego na kladionice i mobitele. Pa to je jedna tura piva! Hrvati tako plaćaju dvjesto eura mjesečnu ratu za novi automobil, a skupa im je knjiga od deset! Izdavaštvo je pri tom uzdrmano knjigama s trafike, ali ja nisam siguran da je to nužno loše. Neka se malo tresu, nisu ni oni cvećke. Predugo su bili autistične male sinekure za parazite na državnom otkupu, potpuno zapravo nezainteresirani za svoje knjige. Oni bi bili najsretniji da ministarstvo kulture otkupi i uskladišti cijele njihove naklade, da stave lovu u džep i da se po šminkerskim kulturnim krugovima mogu predstavljati kao izdavači, što je dosta moderno.

nastaviće se...