уторак, 19. јун 2007.

STATUSNI SIMBOLI

Kakav dan, šta kažete? Prvo sam kupio novi broj Statusa kojim Slaviša Lekić pokušava da još malo izmuze "slučaj građanina Bebe Popovića" te nam "poklanja" integralnu verziju intervjua koji je umnogostručio prilično slabu prodaju ovog periodičnog, povremeno kvalitetnog, izdanja. Pomenuti intervju uzburkao je duhove, ima tu štošta da se pročita, doduše, treba biti veverica pa poverovati u svetački lik i delo intervjuisanog ali je fakat da je udario na najjače igrače u Srbiji i tu ima moje simpatije Ako je samo deseti deo onoga što je rekao istina (a jeste mnogo više) onda smo mi zemlja u kojoj samo neko treba da utuli ono malo svetla što treperi u ovom našem mraku.

U istom broju Lekić se "obračunava" sa Oljom Bećković tekstom na dve strane koji urednik Lekić novinaru Lekiću nikako nije smeo da pusti. Bećkovićeva ima mana, može joj se zameriti mnogo toga i ja nemam previsoko mišljenje o njoj ali, kada se neko ko sebe zove glodurom, na par mesta osvrne na njen fizički izgled i tekst završi sa "kučko nedojebana" onda on sebe diskvalifikuje kao novinara i deklariše se kao nekompetentni prostak.

Silom prilika morao sam istog dana da odgledam film Divlji u sedlu (toplo vam preporučujem da isti elegantno preskočite i rentirate Gole u sedlu), pa sam propustio gostovanje Dušana Mihajlovića u Poligrafu gde se ovaj osvrtao na razne optužbe iznete protiv njega u javnosti, a najžešće se obrušio na spomenutog Popovića direktno ga optuživši da je krivac za Đinđićevu smrt. E, sad, ima tu samo jedan problem, Dule Meksikanac je (ne)čovek koji je svojevremeno Miloševićevu vladavinu i našu agoniju produžio za koju godinu napustivši DEPOS čime je SPS-u omogućio preko potrebnu skupštinsku većinu. SPS-JUL-Nova Demokratija bio je triling jahača srpske apokalipse nekoliko godina (četvrti jahač SRS je uvek bio uz njih, a SPO je imao ulogu apokaliptičnog Sančo Panse na magaretu) i čak je i Čović napustio Slobu pre njega. Pokazavši retko viđen nerv preleteo je u DOS u poslednjem trenutku i iskoristivši sukob Đinđića i Koštunice dočepao se mesta šefa policije. On je bio najveća Đinđićeva greška (Koštunica se ne računa) koja ga je koštala glave, to što je i nakon ubistva Premijera ostao na svom mestu pokazuje svu njegovu beskrupuloznost, a to što nije bilo istrage o njegovom (ne)radu pokazuje da se "utalio" sa svojim naslednikom.

Dabogda živeli u zanimljiva vremena.

6 коментара:

svracak је рекао...
Аутор је уклонио коментар.
svracak је рекао...

Meni je bilo veoma drago da gledam Dušana Mihajlovića-Budalu kako pljuje građanina Gebels-Popovića.
Još bi mi draže bilo da gledam odgovor Gebels-Popovića.
A najdraže bi mi bilo da ih gledam obojicu, zajedno u nekom politsitkomu domaće proizvodnje, kako se, prvo verbalno obračunavaju, a zatim grebu i čupaju u očajničkom dokazivanju vernosti pokojnom premijeru.

Ivan Bevc је рекао...

Svracak is back and he is in good mood :)

Nema nevinih, cak ni blizu, ali, po meni je najtragicnije sto smo ogulali na sve. Pa nakon Popovicevog intervjua trebalo je da bude uhapsen ili on ili svi koje je apostrofirao. A ovde je to sve zabava u ravni Velikog brata i Zvezda Granda.

svracak је рекао...

da, potpuno si u pravu, još kad bi imali javno tužilaštvo, policiju koja bi hapsila, sud koji bi osudio, imali bi državu, bah, ali kome to odgovara?!

Ivan Bevc је рекао...

Verovatno nikome, ovima na vlasti jer mogu nesmetano da kradu, a ovima u opoziciji jer imaju materijala za kritiku na pretek, a kada bi dosli na vlast u 90% slucajeva ne bi menjali nista jer bi zeleli da sad malo oni koriste blagodeti srpskog shvatanja vlasti.

Анониман је рекао...

Sve hajduci i uskoci, a svima su isti jataci-necu da ih gledam vise!