четвртак, 30. август 2007.

REVANŠIZAM?

Ručak, vrlo solidan ručak u restoranu Kovač nije mogao da prođe bez prilično neukusnog začina u vidu sedenja vrlo blizu nekadašnje perjanice i udarne pesnice JUL-a Milovana Bojića. Dok se nije nametnuo svojim samopregornim radom bilo je i onih koji su ga po imenu mešali sa pokojnim Milutinom, autorom znamenite Plave grobnice. Ovaj nije imao pesničke aspiracije, bar ne javne, svojim delanjem se istakao kao jedan od stvaralaca crveno-crne grobnice, Srbije sa kraja 90tih koja je kao svoj krajnji usud doživela gubitak dela teritorije pod bombama. Peti oktobar je trebao njega i njemu slične da pošalje u zatvore jer su, gle čuda, svi oni iz tog perioda opšteg osiromašenja izašli neuporedivo bogatiji, gojazniji i besniji.

Ništa značajno se nije dogodilo, bandit bez premca, saučesnik u ubistvu radnika RTS-a Milanović je do pre par dana čak uživao specijalni tretman u zatvoru, kažu da je bivši ministar pravde Stojković (stari komunistički kadar) dao svoju saglasnost, a na ulicama, u parkovima, samoposlugama .. ili u prolazu u besnim kolima, na jahtama (vidi pod Radoman Božović) šepure se nosioci haosa i užasa, saučesnici u sveopštoj krađi, svojim slobodnim delovanjem i opuštenim penzionerskim krckanjem stečenog kapitala kao da nam poručuju da se ne palimo i ložimo previše, njima ništa ne fali.
Neki...čuj neki, mnogi su se vratili u politički život Srbije i sada vedre i oblače, što kroz mračne stranke bivšeg režima, što kroz stranke u koje su prebegli.
A neki, kao spomenuti, sada vidno ugojeniji Bojić otvaraju privatne klinike...verovatno od novca koji su prištedeli od plate koju su imali kao ministri i direktori do 2000. Pitanje je kolike su to plate bile kada se uspelo od usta odvojiti milionče evra? I ima li u celoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi ikoga više normalnog kada kliniku dotičnog na otvaranju osveštava Patrijarh lično?

Ali najkrivlji su ovi što smo ih doveli na vlast 2000te. Umesto da na krilima pobede očiste Srbiju, zabrane politički rad svima koji su nas doveli do propasti i raskrste sa prošlošću ispostavilo se da su jedva dočekali da zasednu u još tople fotelje i da se raznim dilovima i oni obezbede. Verovatno nikada nećemo saznati koliko su Bojić, Marjanović, Tomić, Mitrović i ostali platili da ih "ostave na miru", oni su svoju slobodu kupili i sada nam se smeju u lice.
Deca naših gospodara biće gospodari naše dece.

6 коментара:

Анониман је рекао...

Kazu da je Tito, ili neko od njegovih vernih policajaca odredjene dosijeeee drzao u odredjenoj fioci kao "depozit" za kredit zvani sloboda....
Posle je to usavrseno, depozit je dobio konkretnu vrednost, vrte se (iste)pare, oplodjuju, uvedeni su zakoni trzista u politiku....A profesorka bankarstva Borka Vucic je genijalno uvezala sve papire, velika firma SPS s satelitima nece pasti, podelila se prostom deobom i buju u demokratiji. Niko nije tikva bez korena u Srbiji...

Aleksandar Maćašev је рекао...

Ja sam stvarno (nesretnik) mislio da cemo mi nesto da promenimo beskrajnim setnjama i lupanjem u serpe ili je to bilo samo "evo, imamo i mi svoju '68-mu". Kad' ono, nista. Trulez ide mnogo dublje i zahteva mnogo temeljnije ciscenje.
Poslednji put sam izasao na ulicu ( i rekao "e, necu vise") radi nekog masovnog pokusaja "menjanja sveta" kada je Zloba umro. "Evo, konacno je gotovo... nema vise". Lazem. Izasao sam na Cedin miting povodom dana Evrope i konacno video da se okuplja ista masa i da se isti ljudi pricaju iste stvari jedni drugima. Umesto da se ode malo dole na jug/sever, pa da se Evropa objasni onima koji stvarno ne razumeju.

Mene licno izbezumljuje pojava Ivice Dacica i A. Vucica. Na drugog sam jednom naleteo u restoranu Stara Koliba. Onaj neprijatan osecaj kada sretnete dobro znanog neprijatelja iz skole, pa se ukopate i ne pomerate dalje da ga slucajno ne sretnete.
Nije Slobodan Milosevic (i citav entourage) pao sa Marsa. Njih je stvorio i zasluzio narod. (+duh vremena, istorijski momenat i ko zna sta jos). Zato mi se cini da se nista nije promenilo.
Ja vidim dva puta (zavirio sam u kuglu jutros): ili radiklana resenja - ubijanje nam ide prilicno dobro ili prirodna selekcija. Novi klinci su mnogo pragmaticniji i odrastaju mnogo ranije od idealisticke generacije kojoj ja pripadam. Za jedno 10-tak godina ce ti novi klinci da sasvim prirodno uspostave nesto drugo. Zdravije?

Iz prijateljskih izvora saznajem da se stvari u pojedinim ministarstvima nisu uopste promenile dolaskom DSa. Iznenadjen? Ne.

Jel neko stvarno vidi razliku izmedju Tadica i Kostunice. Ja ne? Osim sto je prvi zgodniji.

Politika je i dalje pitanje nepotizma, oportunizma i psece vernosti, a ne konkretnog programa ili akcije.

Aleksandar Maćašev је рекао...

Agit-Pop je upravo objavio (zacrvenio i podebljao) Antonicev tekst o LDPu iz Polikite. Sasvim fino nadovezano na ovo.
http://agitpopkultura.blogspot.com/2007/08/pogledi-revisited.html

Ivan Bevc је рекао...

Kako Antonica samo svrbi LDP, pa to je sjajno. Ne prestaje da prica kako su nebitni i marginalni, i nebitni i marginalni, i nebitni i marginalni...

DSS je meni trenutno najvece zlo Srbije, da je ta opcija normalnija imali bi daleko zdraviju politicku scenu. SRS i SPS su meni jasni, tu nema zabune, ali ovi debeloguzi iskompleksirani rumeni nazovi gradjani iz kruga dvojke i salonski nacionalisti koji bi da ratujemo al bez njih, oni ce iz salona sa stilskim namestajem da crtaju mape i igraju se vojskovodja, mene izvode iz takta. Mihajlov, Mladenovic, Prorokovic, Sormaz...jebote koja je to ekipa!!!

Анониман је рекао...

Ocigledno je da ni autor vise ne veruje u toliko ponavljanu besmislenu mantru o fudbalu... mantijama... Bojicu ... raskidu... sistemu vrednosti... kontinuitetu, Sluzbi... (drugim) analiticarima, itd, itd, itd.
(dopisati po slobodnoj volji)
Valja zasukati rukave, udahnuti punim plucima, i raditi i raditi kao i svi drugi normalni gradjani.

30.februar је рекао...

Ja sam pre par meseci naletela na Gorana Percevica. Rekla sam mu "Cao" i on je meni rekao "Cao". Par sati kasnije sam shvatila da to nije "neko koga znam iz grada, a malo je propao", vec nekadasnji arhi-neprijatelj.
Da oboje nismo zurili, mogli smo i popricati, kao "e, kako smo se dobro provodili u Fuziji", rekla bih ja.