субота, 27. октобар 2007.

SUBOTA ili DAN KOJI SAM MOGAO DA PRESPAVAM

Odvezao dragu do sajma i vratio se kući. Gužva i kolaps, dragi sugrađani čim padne kiša počnu da voze kao da im je šlog oduzeo jednu polovinu tela (onu bolju), avantura je trajala 90 minuta i pomogla mi je da shvatim svu dubinu greške ljudskog roda koji se opredelio da živi u paklu zvanom zagađeni velegradovi.

No, to me neće sprečiti da večeras obiđem nekoliko mesta na kojima se humanoidne individue okupljaju da bi slušale preglasnu muziku koju ne vole, piju preskupa nezdrava pića i komuniciraju sa osoboma koje ih uglavnom ne interesuju. Dobar provod je zagarantovan :)

Kad će više taj novembar pa da znamo zašto smo depresivni i zašto je sve oko nas toliko ružno?

2 коментара:

Aleksandar Maćašev је рекао...

Pazi, ovo jos i nije strashno. Cale me pred Novu godinu redovno tesi :"Evo kad prodje Nova godina tu je i prolece" i ja se uvek napecam. A ono jos 3 meseca zimskog mraka i desperancije...

Анониман је рекао...

"Kao da je zuto ljuto, kao da nas nece..."
Dusko Radovic