субота, 1. децембар 2007.

3 DAYS IN EX REPUBLICS

Evo, konačno i mene sa malo detaljnijom pričom o provodu na trodnevnom proputovanju kroz Hrvatsku i Sloveniju. Put je bio poslovnog karaktera ali je bilo vremena i za gomilu utisaka privatnog karaktera koje ću podeliti sa vama.

Zagreb je u stvari strašno blizu, naročito ako vas rent a car počasti novim modelom Honde Civic koja više liči na space shuttle nego na automobil. Za tri i po sata smo od centra Bg stigli do Zagreba, još 20tak minuta provlačenja kroz grad i stižemo do Arcotela. Hotel iz modernog lanca (odseo sam u istom u Berlinu ove godine) izgleda super, malo je funky style (posteljina sa likovima glumaca, super dizajnirana trpezarija, bar koji kao da pripada nekom trendi lokalu), smešten između Šeratona i super modernog cineplexa Cinestar, na 15tak minuta hoda do Trga Bana Jelačića.

Nemamo mnogo vremena za gubljenje, spremanje i silazak jer nas čeka poslovni partner. U holu primećujem ogromnu koncentraciju prelepih i prezgodnih Hrvatica (senzacionalno!) i saznajem da je u toku otvaranje Fashion Weeka i to baš u Arcotelu.

Iako bih ostao da još malo odmaram oči moramo na večeru, vožnja traje 20tak minuta jer je mesto na koje nas vode dosta van centra. Stižemo do konobe Didov san, glasovitog restorana gde nas domaćini nemilosrdno bombarduju fenomenalnim jelima. Predjelo od domaćeg pršuta i sira, vrući uštipci, pečene žabe sa pršutom (e ovo je super) i kada je stiglo glavno jelo janjetina i teletina ispod peke (sača) sa krumpirom već smo bili gotovo siti ali činimo još jedan, poslednji napor da ne uvredimo partnere. Dobar lokalni vranac pomaže da to bude uspešno. I šta onda, pitate se.... umesto da odemo u hotel i naspavamo se mi idemo na koncert Bobana Markovića u Močvari. Močvara zbilja zaslužuje svoje ime jer je okružena blatištem, a i nešto je crklo u wc-u pa je voda dubine nekoliko cm uništila mnogu obuću (i moju) tokom stajanja za šankom. Rapidni nedostatak kiseonika nije samo naš specijalitet. I ovde se teško disalo jer je cca 600 ljudi bilo nagurano u prostor veličine pogona Doma omladine ali je provod bio dobar je su Boban, Marko i ekipa zbilja svojski pržili. Mašem Bojanu Đorđeviću koji đuska prodajući njihove diskove, komentarišem sa netom upoznatim lokalcima kako su nama Kalašnjikov i Đurđevdan skroz užasni ali ovde to radi...mahom urbana publika između 20 i 35 godina u delirijumu peva.
Stižem u hotel oko ponoći i zaspivam pre nego što mi glava dodirne jastuk.

Sledećeg dana po okončanju redovnih obaveza pijemo kafu u Bulldogu, ručamo kod Bobana (ručak za troje 26 evra, pa vi vidite gde je skupo), kupujem prijatelju novi Cd Pips&Chips&Videoclips, sebi novine (u Globusu intervju sa Milkom Planinc, konačno dolazim i do sjajnog magazina Plan B - hrvatskog Wireda), slušam komentare Zagrepčana na konto rezultata izbora. Malo su razočarani pobedom HDZ-a ali i dalje se nadaju vladi levog centra...no ne doživljavaju ništa tragično jer su razlike relativno male, tj. ko god bude vladao nastavlja se put ka EU...eh. Kuna vredi isto već 10 godina...ni izbori ni ništa ne mogu to da poljuljaju...mislim na to dok čitam SMS o skoku evra u Beogradu.

Put do Ljubljane od Zagreba traje nešto više od sat i po jer na par mesta u Sloveniji nema autoputa pa se izgubi nešto vremena ali brzo smo stigl i smestli se u Slonu oko 19h. Dakle, ima se vremena za prošetati dok još nešto radi. Već u drugoj prodavnci pronalazim čizme Fly London za 125e i kupujem ih, odolevam iskušenju H&M-a, radije biram da šetam uskim uličicama stare Ljubljane, ugođaj je lep, čisto je i sređeno, malo pusto ali odsustvo buke prija. Lepe stare zgrade pored reke kriju slatke galerije, restorane, kafee, svuda rade plinski grejači pa su bašte prepune ljudi svih generacija. Sedam na trgu i poručujem kuvano bino (rdeče), listam lokalni besplatni gradski vodič opuštam se uz zvuke pesme "..misec, kontrabas, zemlja pliše.." koju izvodi nekakav muzički par. Montiraju se drvene kućice iz kojih će se tokom predstojeći praznika prodavati hrana i piće ali i ukrasi...slično je i u Zagrebu, dobar je to fazon. Grad odiše mirom i blagostanjem...ovde se dobro živi...jeste malo dosadno ali blizu su im Italija, Austrija, Mađarska i Hrvatska, a para im ne manjka.

Sreda donosi serijal sastanaka od jutra do podneva, nakon toga trčim da obiđem Sajam knjiga koji se održava u Cankarjevom domu. Mali grad ima tu prednost da do većine bitnih lokacija možete stići peške. Hladno je ali nije strašno...prolazim pored raznih prodavnica i nerviram se jer prepoznajem iste stvari kao u Bg (mada je izbor daleko bolji i ukusniji) koje ovde koštaju 20 i 30% niže. Ženske čizme u Bg Bati su 230 evra, ovde su 179...stvarno me takve stvari čine besnim...Slovenci sa 1000 evra prosečne plate žive jeftinije od nas...možda jeste vreme za bojkot baraba koje nam sve prodaju po masnim maržama...i Delte i Fashion companyja i MPC-a i svih ostalih...

Sajam knjiga je srazmeran veličini zemlje, jedna sala veličine naše 14tice, tek se otvorio pa je ulaz za dž. Šetam, gledam, simpatično ali ništa više od toga...kupujem slatke novogodišnje čestitke i pronalazim raritet "Povjest roka u stripu", delo koje sam imao u izdanju (čini mi se) sarajevske Svjetlosti i koje mi se raspalo od silnog čitanja i nestalo negde .... ovo izdanje je na slovenačkom i po tvrdnji prodavca ostalo mu je još samo nekoliko primeraka...8 evra vredi.

Spuštam se do Tromostovlja i nalazim malecki lokal u kome desetak studenata jede čorbu...sedam u baštu, sunce čini da 1 stepen ne izgleda tako strašno...i ja poručujem čorbicu, mineštra za desetku! Već je 15h, krećemo za Bg, ja vozim i uspevam u pokušaju da od centra Ljubljane do centra Beograda stignem za 5 sati. Call me Fangio.

Epilog: utisak je da zagledani u sopstveni kosovski pupak/šupak gubimo i ono malo dragocenog vremena...svet odlazi sve dalje od nas i ponovo mi se vraća taj utisak od pre 2000te, utisak koji je nakratko bio počeo da bledi. Nije samo standard života u pitanju, naravno da je to bitno, ali bitna je i atmosfera, stanje u glavama ljudi, otvorenost i opuštenost, kultura...sve to zajedno kod nas bačeno je u treći plan budalastom retorikom naših neodgovornih vođa. Svako putovanje je vredno iskustvo, šteta što je sada skopčano i sa gorčinom jer niko me ne može ubediti da je kaskanje i zaostajanje za Hrvatskom i Slovenijom neizbežno. Neizbežno je nešto drugo, i sa tim bolje da se pomirimo, a ne sa stvarima koje možemo da promenimo.

p.s. nisam mogao bez ovog zaključka koji će sigurno izazvati mnoge zlurade komentare... no, komentari često više govore o onima koji ih pišu nego o onome o čemu pišu.

10 коментара:

Анониман је рекао...

Ja sam se u Ljubljani osecala kao u banji. Jako prijatan grad, savrseno lociran

Анониман је рекао...

Hvala za divan post, mada je malo gorko osecanje kad pomislim na to gde smo mogli da budemo, a gde smo sada.

Анониман је рекао...

Fin vodič. Vrlo.
Spremam se u januaru u te krajeve.
Al sneg i skijanje.
Razlog. Pa sve ono što si i sam napisao.
Manje groteskno, manje kičasto, jeftinije i kvalitetnije.

popkitchen је рекао...

Mislim da su hejteri videli da ne odustajesh pa preshli na Blicov blog gde mogu horski da zale za Kosovom.

Posle ove avanture koja se zavrshava za 20 dana (smrtz, schmrtz) sledi semestar u Firenci. Mnogi su u fazonu "vau, Italija divota opstha". Moja drugarica koja je provela godinu dana u Rimu i kojoj je pun kufer Talijana i njihovih fazona mi je rekla "Ma Firenca ti je ko Ljubljana". Smrzla sam se. Kapiram da nije, ali sa druge strane nije ni London.

Ivan Bevc је рекао...

Hvala na komentarima... etotako, uzivaj u sneznim carolijama.

Popkitchen, Firenca sigurno nije London (nisam bio ni u jednom od ta dva grada, smrc) ali je verovatno ipak zabavnija od Ljubljane. Ljubljana je grad u kome bih voleo da zivim kada odem u penziju..nema guzve i zagadjenja, svuda postoje staze za bicikliste, opusteno je i mirno.

Анониман је рекао...

To da je sve skuplje kod nas nego kod njih je stara stvar. Od garderobe pa do ulja i mleka. Ja bojkotujem novosadsku i beogradsku mlekaru i oblačim se u h&m kad god mi se pruži prilika. Juče odem da pogledam džempere, pa za najgori bofl treba da dam min. 20 evra. E radije ću da ne kupujem ništa godinu dana nego da na meni zarađuju 4 puta više.

Анониман је рекао...

Kakve floskule i papagajsko ponavljanje. Naravno da nije sve jeftinije, i naravno da prosecna plata u Slo nije 1000e. I naravno da 2 miliona Slovenaca nisu trziste, posto 2 miliona najbogatijih gradjana Srbije ima veca primanja od 2 miliona gradjana Slovenije, kao sto i 4 miliona najbogatijih gradjana Srbije ima veca prosecna primanja od gradjana Hrvatske. I u Srbiji jos ostaju oni milioni siromasnijih, koji su isto tako trziste.

Milena је рекао...

Posto sam citala komentare drugih, zelim reci da su Firenca, Ljubljana i London tri vrlo razlicita grada. Bila sam u sva tri. Ljubljana jeste po svom izgledu bliza Firenci, ali je svakako vrlo razlicita. To bi bilo isto kao kada bi ja rekla da su Ljubljana i Novi Sad isti, jer me zgrada koja dominira Presernovim trgom podseca na zgradu koja dominira Trgom Jovana Jovanovica Zmaja. Jedno je anglikanska crkva, a drugo pravoslavna eparhija (i dalje pricam o zgradama naravno). Tu se otprilike zavrsava sva slicnost.

Ivane, hvala na izvestaju i sto si se potrudio da nas malo preneses u druge sfere i docaras putovanje. Vidim da je tekst vec izazvao razne komentare i reakcije. Ako covek pohvali tudju kulturu to ne znaci da ne voli vlastitu, ali neki to nikako da shvate. Cak naprotiv, to samo odrazava zelju da i Srbiji bude bolje. Tako cu anonimnom gospodinu reci da nije u pravu, jer ja imam rodbine u Sloveniji (u Ljubljani i Celju) i Slovenci su ziveli bolje i bili vise okrenuti zapadu cak i za vreme dok je postojala stara Jugoslavija, a sada pogotovo.

Ivan Bevc је рекао...

Hvala na komentaru Milena. Kao sto si i sama rekla, Slovenci su i u SFRJ bili ispred nas, a sada imaju 15 godina evropskog iskustva vise i to se oseca. Besmisleno je raspravljati sa zajedljivim ljudima koji ne vide dalje od sopstvenog dvorista i misle da ce iznosenjem budalastina uspeti da se odbrane od neprijatne istine.

Uvek treba stremiti boljem i teziti saznanju, inace bi i dalje mislili da zemlja ravna ploca i da smo stvoreni za 7 dana pre nekoliko hiljada godina. Ovde se, nazalost, forsira usvajanje neistina i pljuckanje na sve sto je bolje od nas.

Анониман је рекао...

A ja imam rodbinu u Srbiji i kaze mi da su Slovenci uvek ziveli gore od njih. I da su uglavnom dolazili i bili sluge.
Stvar je brojki. Srbija je Slovenija + plus jos dosta siromasnijeg stanovnistva. Srbija je Hrvatska, + jos dosta siromasnijeg stanovnistva. I to je gola cinjenica. Ako pricamo o standardu. Da je neko ispred ili iza, ne znam sta to znaci, ali mi pomalo smrdi na rasizam i fasizam. Konkretno, ne znam na cemu bi trebalo da zavidim Slovencima, niti mislim da covek treba da zavidi bilo kome. A ako se traze uzori, sigurno ih ne bi trazio u okolnim balkanskim zemljicama. Jer, sta su one ikada vredno dale?